Škabrnja i Nadin u Baćinu

Grobnica na grobnicu

Dana 19.11.2018. godine mještani Škabrnje i Nadina došli su u Baćin pokloniti se žrtvama Domovinskog rata naše općine. Veze su uspostavljene, prijateljske, iskrene. I oni i mi utkali smo ljudske živote u slobodu Lijepe naše, previše ljudskih života i ne smijemo to nikad zaboraviti... Hvala Škabrnjanima i Nadinjanima, hvala članovima udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Petrinje koji su također došli u Baćin, hvala Ivici Pandži koji nas sve povezuje.

U posjet Baćinu došla je i Danka Dražina, braniteljica iz Domovinskog rata, koja je i dan danas aktivna u promicanju istine o zločinima u Škabrnji i općenito Domovinskom ratu. Svoj posjet Baćinu opisala je sljedećim riječima: "Banijska praskozorja… Dođoše Škabrnja i Nadin na Baniju da se zajedno poklonimo, tugujemo i obaćamo da nikad nećemo zaboraviti. Banija, prekrasna rana hrvatska, obojana bojama jeseni…i tuge. U izmaglici jutra činila se gotovo nestvarna, Zar u tom prekrasnom kraju toliko jama, kostiju, suza...

S nama jedan stameni čovjek, ljudina Ivica Orkan; čvrst kao stijena velebitska, a pitom kao zemlja banijska. Na njemu se ne vide godine, mogao bi ih imati 30 ili 50, možda i 60, bore su mu ukrasile lice pa bi vrlo lako mogao već šetati unučiće, a bistar um i britak jezik odaju gotovo mladića, čovjeka neumornog u traganju za istinom. Ne priča Orkan o sebi i svom herojstvu, ne priča o tome koliko je tenkova uništio, iako bez sumnje pred nama stoji heroj Domovinskog rata, onaj iskonski. Mali veliki čovjek kakvih našoj Hrvatskoj treba više nego ispucaloj suhoj zemlji voda. Glas mu grmi dok priča o jamama, kostima, crnim mramornim pločama i golubicama. Dok prebire po sjećanjima kao da krunicu moli prebirući svako njeno zrnce; Sisak, Petrinja, Hrvatska Dubica, Kostajnica, Glina,Kostrići,Panjani, Majur,Rosulje, Donji Kukuruzari, Topusko, Sunja, Baćin…

Kostrići, najtužnije selo u Hrvatskoj- ubijeni su svi stanovnici tog mjesta; najstariji Petar Bašić imao je 93 godine, najmlađi Dario 5 i brat mu Tomislav 2 godine. Na crnom mramoru golubica, simbol mira, oprosta i pomirenja. A gdje je mir, gdje je oprost gdje je suživot? Mir je samo prividan, jer kako na Baniji biti miran, kako oprostiti i biti pomiren s onima koji počiniše takvo zlo? Bez trunke kajanja i isprike, bez kazne za zločin i zločince...tko zapravo ima pravo ikad i igdje zatražiti da se oprosti…Una krije tajnu, krikove i patnju; zaborava nema ni oprosta. A banijski ljudi, postojani, ne daju da zaborav otme ni jednu sekundu krvavih banijskih praskozorja. Škabrnja i Nadin nose svoju tugu kud god da krenu, Škabrnja i Nadin pamte i pamtit će krv i suzu, krik i jecaj svake banijske nevine žrtve, Škabrnja i Nadin će Baniju nositi u srcu i umu i prebirati svaku priču koju nam je Orkan ispričao, nježno kao što prebire svako zrnce na krunici. Jer svaka je banijska rana i naša, svaka je banijska jama postaja na Križnom putu naše Domovine. I nema zaborava, nema oprosta. Tomislav je imao samo dvije godine, dvije godine, čujete li zvijeri??? Petar Bašić je imao 93 i preko svojih leđa pregrmio je 3 rata, glad, siromaštvo, puno tereta na svojim leđima. A zvijeri ih rastrgaše, u jamu ih baciše, a bageri zemljom prekriše. Una krije tajnu al' nijedna tajna pod svodom nebeskim neće ostati skrivena. Zapamtite Baniju…

Dragi banijski ljudi i žene velikog srca, hvala vam na svemu. Hvala na svakoj kapljici nevine krvi, na svakoj rani, suzi i patnji. Hvala vam što ste otvorenih srca dočekali Škabrnju i Nadin. Hvala vam što pamtite i svaku žrtvu otimate zaboravu. Hvala vam što se borite za istinu i pravdu. Škabrnja i Nadin će se vratiti na Baniju. A vas pozivam da budete naši dragi gosti, vrata naših domova i naših srca uvijek su vam otvorena."

skabrnja u bacinu

skabrnja u bacinu1

Ispis